PODRIJETLOŠpanjolska: Andaluzija, provincija Cadiz, Seville i Medina Sidonia. Ergela: Jerez de la Frontera
VISINA152-154cm
BOJA Andaluzer je najčešće sivac.
KARAKTERAndaluzer je blag i pitom, ponosan, inteligentan ali može i biti vatren. Ti konji vole raidti i brzo uče.
IZGLEDElegantan i lijepi konj, užitak za gledanje. Duga glava često ima zaobljeni nos i velike, izražajne oči. Druge značajke su raskošna griva, malene uši i mišičava ramena. Ramena su niskai zaobljena, jednako kao i leđa. Rep je nisko postavljen. Udovi su srednje dužine, jednostavne građe, ali snažni. Griva i rep sastoje se od svilenkaste dlake.
NAMJENATo je lagani jahaći konj i izvrstan dresurni konj za dresuru. Oplemenjen krvlju engleskog punokrvnjaka ili anglo-arabera, izvrstan je za preponsko jahanje. Nevjerojatno su popularni kao cirkuski konji.
KRETANJEOvaj konj ima visoku akciju nogu; kratke i jednakomjerne korake i tipičnu visoku akciju koljena.
POSEBNE NAPOMENEPogrešno se smatra da andaluzijski konj potječe od arapskog konja. Španjolska bi mogla biti jedna od rijetkih područja gdje je konj preživio tijekom posljednjeg Ledenog doba. Na stijenama u Španjolskoj postoje primitivne slike iz neolitskog doba koje prikazuju konje. Soraja poni, koji bi mogao biti primitivni predak andaluzijskog konja, još i danas postoji u Portugalu gdje ga ljudi koji žive u brdskim područjima koriste kao radnog konja, što ga je spasilo od istrebljanja. Vanjski izgled soraja ponija sličan je tarpanu.
Poniji podrijetlom s Pirinejskog poluotoka prije mnogo stoljeća križani su s konjima koji su ih sa sjevera doveli Vandali. Prvobitni naziv provincije po kojoj su ti konji dobili bila na Vandaluzija, što je poslije promijenjeno u Andaluzija. Ti su konji dalje križani s breberskim konjima tijekom maurske vladavine južnom Španjolskom. Od petnaestog stoljeća uzgojem pasmine bavili su se kartuzijski andaluzijski konji. Postoje dvije različite vrste andaluzijskog konja. Jedan je krupnije građe, sa snažnijim nogama nego u većine jahaćih konja, a drugi je elegantniji.