Njemački ovčar je pasmina pasa koja se zasigurno najviše hvali i koja se najviše ruži. Prvi puta se pominje njemački ovčar u 7. stoljeću mada ne u ovom obliku koji je nastao puno kasnije. On se pojavljuje u obliku zakonske regulative, gdje se navodi da će snositi teške zakonske posljedice tko naškodi ovom psu. Njemački ovčar se prvi puta pojavljuje na izložbi (samo dva psa) 1882. godine, te od tada na dalje uvijek po dva psa. U listu "Sport pasa i lov" objavljeno je da je osnovan SV (22.04.1899.) s osnivačima ARTHUROM MEYEROM i MAXOM VOM STEPHANITZ na izložbi u Karlshrueu/Baden. Na toj je izložbi bio izložen i praotac svih današnjih njemačkih ovčara prvoupisani u tadašnju rodovnu knjigu HEKTOR LINKSRHEIN ili poznatiji kao HORAND VOM GRAFRATH SZ 1. Skupina uzgajača i držalaca ovaca odmah su se priključila ovoj ideji, te je izabran i prvi predsjednik SV u osobi MAX VOM STEPHANITZ. Iste godine, 20.09.1899. u Frankfurtu na Majni doneseni su i prvi pravilnici i standard njemačkog ovčara (koji još i danas vrijedi),a 1900. pravilnici o vođenju rodovne knjige za njemačke ovčare. Za nastanak današnjeg njemačkog ovčara koristilo se s dva regionalna varijeteta kao potporne stupove uzgoja njemačkog ovčara: Jedan varijetet bio je iz Thuringena . psi s uspravnim ušima i vučje sive boje po općem izgledu niski, zdepasti, gotovo grubi radni psi puni aktivnosti. Drugi varijetet potječe iz Wurtenberga, raširene u pokrajini Schwabische Alb, ali i u pokrajini Elzas. Ubrzanim razvojem SV i zanimanjem za pasminu, dva mješana oblika dala su nakon osam godina rezultate s kojima se može hvaliti. U uzgojnom su radu "pronašli Kloumbovo jaje:križanjem sjevernonjemačkih i južnonjemačkih pasa ujedinjavanjem i učvrščivanjem kod obiju prisutnih dobrih osobina, odstranjivanjem osobina koje su smatrane nedostacima". Možemo reći da je njemačkog ovčara stvorio MAX VOM STEPHANITZ, a današnju kvalitetu stvorili su svi istinski uzgajači njemačkih ovčara među kojima su se istakla braća HERMAN i WALTER MARTIN, iz čijih su uzgajačnica izravno i neizravno potekli najkvalitetniji psi koje mi danas poznajemo. Njemački ovčar je pas koji nikada nije bio moderan ali je uvijek bio u svakoj prilici prisutan, pas kojeg ne zahvaćaju modni trendovi i kirurške intervencije ljepote (kupiranje repa ili uši), najradniji je pas (obzirom na ustaljenost radnih osobina i stroge selekcije), ali je i najviše ružen zbog njegove "umjetne tvorevine" koja se očituje u navodnim grbavim leđima. Za sve one koji nisu dovoljno upućeni, njemački ovčar kao idealan pas je pas za svaku obitelj, za svaku zadaću koju mu naloži gazda i za svako "oko", jednostavno - pas broj jedan.
OPĆI IZGLED
Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. Željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogučavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola treba da su jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje treba da su očigledni. Njemaćki ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvisno ili nedostaje. Način na koji se pas kreče i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihićki uvjeti koji mu omogučavaju da u svako doba i sa največom izdrzljivošču bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene poslove izvršava sa radošču i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kučni prijatelj, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u opčenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.
POLOŽAJ NOGU I HOD
Njemački ovčar je kasac. Njegov način hoda je dijagonalni redoslijed pokreta nogu, tj. on sustize prednju lijevu nogu zadnjom desnom i obratno. Zbog toga njegove noge treba da su tako jedna prema drugoj postavljene, odnosno da budu u takvom kutu, da pas istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama zahvaca isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija leda bitno ne mijenja. Kad je odnos visine i duzine pravilan i kada je duzina kostiju u odgovarajucem razmjeru, pas ima dugacak i nizak korak sto stvara utisak da pas bez ikakvog naprezanja ide naprijed. Ako je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, pocevsi od vrhova usiju pa putem vrata, leda, sve do vrha repa, postoji blago zatalasana linija.
ODLIKE KARAKTERA
Karakteristicna svojstva cistokrvnog njemackog ovcara su: cvrstina nerva, pazljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srcanost, borbenost i ostrina. Ova svojstva cine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a narocito se upotrebljava kao pas cuvar, pratilac, pas za zastitu i kao pas strazar.
GLAVA
Odgovara veličini tijela, ne treba biti teška; opči utisak da je glava suha, umjereno široka između ušiju.
ČELO
Sprijeda i sa strane gledano, celo je malo zaobljeno, brazde na sredini ili je slabo oznacena.
OBRAZI
Obrati su lagano zaobljeni sa strane i nisu izboceni.
GORNJI DIO GLAVE
Odozgo gledano glava se od usiju ka nosu postepeno i ravnomjerno suzava, sa kosim ali ne ostro izrazenim stopom i zavrsava se dugackom i suhom njuskom u obliku klina.
NJUŠKA
Njuška je snazna.
USNE
Usne (labrnje) su zategnute, suhe i pripijene.
NOSNIK
Nosnik je prav i gotovo usporedan sa produzenom linijom cela.
ZUBI
Zubi su vrlo snazni; skarasti sjekutici ostro prelaze jedan preko drugog, ali to nije podgrizac a jos manje predgrizac.
UŠI
Srednje velicine, usi su, u osnovi, siroke, visoko nasadene, uspravno nosene, sa siljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepozeljne su klempave usi. Diskvalificiraju se psi sa odsjecenim i oborenim usima. Stencima i mladim psima usi ponekad vise do cetvrtog ili sestog mjeseca, a katkad i duze.
OČI
Srednje velicine, oci su bademastog oblika. Malo koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja ociju, po mogucnosti je tamna. Izraz ociju je zivahan i "pametan".
VRAT
Snazan sa dobro razvijenim misićima, srednje duzine, bez podgusnjaka (fanona). Kad je pas uznemiren vrat je uspravan, inace je ravno nosen.
TRUP
Grudi duboke, ali ne pretjerano siroke. Rebra nisu ni ravna ni bacvasto zaobljena. Trbuh umjereno pribran. Leda, ukljucujuci i slabinski dio, ravna i snazna, ne pretjerano dugacka izmedu grebena i sapi. Duzina trupa treba da bude veca od visine grebena. Odbacuju se kvadraticni i visokonogi psi. Slabinski dio leda je sirok i snazan, a sapi su duge i blago se spustaju.
REP
Kitnjasto cetkast, dopire do skocnog zgloba i katkad je pri vrhu u stranu zavrnut, iako je to nepozeljno. Kad pas miruje, rep u blagom luku vidi nadolje, a kad je pas uznemiren ili kad se krece, jace savijen i podignut. Rep ne smije da bude ni pravo niti malo zakovrnuto iznad leda nosen. Umjetno prikrasen rep odbacuje se.
PREDNJE NOGE
Plecke dugacke i kosa postavljene, ravne i nisu naprijed postavljene. Nadlaktica se spaja s pleckom pod gotovo pravim kutom i mora biti kao i plecka, dobro snabdjevena misicima. Podlaktica je, gledano sa svih strana, prava. Veze su cvrste, ali ne previse krute. Laktovi nisu ni istureni niti priljubljeni.
ZADNJE NOGE
Butine siroke, sa snaznim misicima. Butnjace prilicno dugacke i sa strane gledane koso su postavljene prema odgovarajucoj dugackoj goljenici. Skocni zglob, kao i zadnje dosaplje, snazni i cvrsti.
ŠAPE
Okrugle, kratke, stisnute i zaobljene. Tabani vrlo tvrdi. Nokti kratki i snazni, u vecini slucajeva tamne boje. Ponekad se javljaju zaperci na zadnjim nogama. Posto zaperci vecinom prouzrokuju raskrecen - sirok hod, a mogu da dovedu i do ozljede nogu, treba ih odmah po rodenju otkloniti.
BOJA
Crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i sa crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajučim svjetlijim oznakama) tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konačna boja štenca može se utvrditi tek pošto izbije pokrovna dlaka.
DLAKA
a) KRATKE OŠTRE DLAKE - (netochaarige) njemački ovčarski pas: pokrovna dlaka je prava da bude, po mogučnosti gusta. Svaka pojedina dlaka je prava, oštra i dobro polegla. Glava i unutrašnja strana ušiju, prednji dijelovi nogu, šape i prsti obrasli su kratkom, a vrat je obrastao dugom i guščom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka je duža i stvara zastavice umjerene dužine. Dužina dlake je različita, a zbog različite dužine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana.
b) DUGO-OŠTRODLAKI - (langstockhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je duža, nije uvijek prava, oštra i ne prileže potpuno uz tijelo. Naročito na unutrašnjoj strani ušiju, iza ušiju, na zadnjoj strani goljenice, a najviše u predjelu slabina dlaka je znatno duža i stvara , ponekad, pramenove na ušima i zastavice počevši od laktova do došaplja. Zastavice na butinama su dugačke i guste. Rep je kitnjast sa lakom perjanicom. Nepoželjna je dugačka i oštra dlaka, pošto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna oštra dlaka; ali se u slučaju da je podlaka dovoljno gusta, pas ipak ostavlja za rasplod.
c) DUGODLAKI - (langhaarige) njemacki ovcarski pas: dlaka je znatno duza nego u dugo-ostrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na ledima. Podlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela leda ili uopče ne postoji. često se u dugodlakih njemačkih ovčarskih pasa nailazi na uzane grudi ili na uzanu i izduženu građu njuške. Pošto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovčarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod.
MANE
Svaki nedostatak koji utjece na upotrebu, izdrzljivost i radnu sposobnost, narocito obiljezja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi ovcarskih pasa kao sto su: nezainteresiranost, nervozan temperament, ili razdrazljivost, plasljivost, mono ili kriptorhizam, iskljucuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda iskljucuju sljedece mane: nedostatak zivotne snage i volje za radom, njezna ili limfaticna konstitucija, slaba izgradenost, izrazita izbledjelost boja. Albino psi (tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer crvena sluzokoza nosne pecurke, itd.). Zatim, veca odstupanja od velicine (preveliki ili premali), slabasni psi, pretjerano visok ili kratak u opcem izgledu; pretjerano laka i teska grada; meka leda; stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utjecu na izdasnost i izdrzljivost hoda; zatim pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano slaba, siljasta ili izduzena njuska, a nedovoljno snazna; podgrizac li predgrizac, ili ostali nedostaci kao narocito slabi ili osteceni zubi. I na kraju, pretjerano meka, kratka ili pretjerano dugacka dlaka, ili nedostatak podlake; oborene ili stalno lose nosene usi; zakovrnut, uvijen ili lose nosen rep; odsjecene usi i rep; uroden kratak rep.
Slike:
Figo meni jedan od najlepših pasa s izložbe!!!:
Moj Lord:
Ljepotan moj <3
bebac mali
Otvorila sam ovu temu jer je to moja najnajnajnajdraža pasmina.
Početna stranica 
Registracija 
Login 
